Posjet groblju donosi tugu i sjećanja. Međutim, tko je imao priliku i barem jednom u životu posjetiti Biljsko groblje, pogotovo početkom svibnja kada cvjetaju sunovrati, mogao je shvatiti zašto je ono toliko jedinstveno.

Bijeli cvjetni tepih prošaran je žutim točkama od tučaka i prašnika te zelenom podlogom uskih listova narcisa. Radi se o neobičnoj livadnoj fitocenozi koja zauzima otprilike pola hektra površine.

Fitocenološkom analizom utvrđeno je da se radi o jedinoj preostaloj stepolikoj livadi u Hrvatskoj. Zabilježeno je oko 140 biljnih vrsta, od kojih su neke rijetke i ugrožene, primjerice crnkasta sasa, išarana perunika, mađarski divokozjak.

Zbog iznimne vrijednosti 2000. godine travnjačka površina na biljskom groblju proglašena spomenikom prirode.