Na području općine Bilje nalazi se osam naselja, od kojih četiri možemo nazvati pustarama. Pustare su jedinstven primjer panonske industrijske baštine u ruralnom ambijentu. Ime su dobile po mađarskoj riječi puszta koja označava veliku ravnicu. Riječ je o specifičnim radno – društvenim zajednicama gdje su na jednom mjestu, planski i promišljeno bile locirane brojne gospodarske i socijalne funkcije. U svoje zlatno doba pustare su bile ogledni primjer kako kvalitetno objediniti proizvodnju, stanovanje i upravne funkcije na jednom mjestu. Svaka pustara je bila sjedište pojedine upravne jedinice Belja, a povezivala ih je uskotračna beljska pruga koja je prometovala od Zelenog Polja kod današnje granice sa Mađarskom do pristaništa Kazuk na Dunavu. Izgradnjom velikih proizvodnih pogona u većim baranjskim mjestima i promjenama u načinu poljoprivredne proizvodnje, te katastrofalnim poplavama šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do procesa polaganog odumiranja pustara koji se ogledao u migracijama stanovništva ka većim središtima, te posljedično i redukcijom brojnih društvenih i socijalnih usluga u pustarama. Pustare na području općine Bilje su Podunavlje, Kozjak, Tikveš i Zlatna Greda, a „klasična“ sela su Vardarac, Lug, Kopačevo i Bilje koje zbog svoje veličine i upravnih funkcija ima karakter varošice.